Svaki primerak liciderskog kolača, bilo da je on u obliku životinje, čoveka ili srca, unikatan je, jer se svaki kolač ukrašava ručno i ne postoje dva ista primerka. Najpoznatiji kolač u obliku srca je licidersko srce, jedan od najpoznatijih suvenira koje turisti nose iz Vrnjačke Banje. To srce pored raznih ukrasa ima i malo ogledalo. Takva srca su nekada momci poklanjali devojkama kao znak svoje simpatije, pažnje i ljubavi. Legenda kaže da je to simbolično značilo da momak poklanja devojci svoje srce, i kada bi je, nakon što se u njemu ogledala, pitao koga vidi u srcu, ona odgovarala da vidi sebe, što je bio znak da je baš ona u njegovom srcu i da mu se dopada.
Danas se sve manje razgovora o minulim vremenima, pa neke mlađe generacije nisu ni imale prilike da se susretnu sa liciderskim kolačima. Ali interesovanje za njih postoji i u današnje vreme, ne samo na vašarima i svetkovinama već i na raznim etno manifestacijama. Dešava se da firme u želji da poklone nešto originalno svojim poslovnim partnerima odluče da to bude licidersko srce sa ispisanim nazivom firme ili određenim datumom. Takođe, liciderska srca nalaze svoje mesto i kao pokloni za svatove na svadbenim veseljima.
Isotrijat liciderskog zanata
Prema nekim izvorima smatra se da liciderski kolači vode poreklo još iz drevnog Egipta u kome su se pravili kao obredni kolači. U prilog tome govore arheološka istraživanja i pojedini sakrofazi u kojima su pored ostalih predmeta mogli da se nađu i medenjaci a ponekad čak i kalupi za izradu kolača.
Grci i Rimljani liciderski zanat prenose na stari kontinent. U XVI i XVII veku ovaj zanat doživljava procvet na prostorima Nemačke a sastojke za kolačiće čine brašno, jaja, prokuvani med i “kurkumel”.
Modle odnosno kalupi za izradu kolača se prave u raznim oblicima a od materijala uglavnom preovlađuje drvo kruške ili jabuke, a istovremeno se koriste i metalne modle. Kao i u svojoj postojbini, Egiptu, liciderski kolači i u Evropi imaju određenu religijsku notu. Sve češće njihova izrada biva vezivana za verske praznike, posebno Božić tako da nastaju nove forme kolača u obliku Hrista u jaslama, bebe, anđela. Kolačići se daruju u krugu porodice, dragim osobama i gostima za Badnje veče i tokom svih Božićnih dana čineći ih šarenijim i veselim. Glavni sastojak kolačića ostaje med koji skoro u svakoj religiji ima značajno simboličko značenje, pre svega lekovito a zatim i afrodizijačko.
Polako se izrada liciderskih kolača širi i na ostale zemlje zapadne Evrope tako da “pernik” postaje medeni kolač u Češkoj, “medovník” u Slovačkoj a “lect” u Sloveniji.
U Srbiju liciderska srca i kolači stižu u XVIII veku (1769. Šmit Mihalj, Subotica) prvenstveno u Vojvodinu odakle polako ali sigurno dolaze i u druge krajeve naše zemlje. Na početku se kod nas liciderstvom uglavnom bave Nemci a Srbi uz voskarski polako usvajaju i ovaj slatki zanat. Nekolicina tadašnjih srpskih licidera odlazi na usavršavanje zanata u Grac i Beč gde uče od najboljih majstora i nabavljaju nove kalupe i modle za kolače. Tako počinje i “zlatna” era liciderstva kod nas jer se u to vreme ovaj zanat zajedno sa voskarskim smatrao unosnim i prosperitetnim. Zapisi govore o liciderskim zanatlijama u Novom Sadu i Rumi krajem XVIII veka kao uspešnim i poštovanim. Kombinacija dva zanata, liciderskog i voskarskog, nastaje i zbog sezonske prirode: zimi, kada je veliki broj verskih praznika izrađuju se sveće a leti kada se održavaju vašari i razne svetkovine prave se medeni kolači.
2010. godine UNESKO je tradiciju pravljenja liciderskih srca uvrstio na svoju listu nematerijalne svetske baštine u Evropi. Po zvaničnim statistikama najtraženiji suveniri iz Srbije 2010. godine su bila liciderska srca, a zatim pirotski ćilimi, ručni radovi, buklije i testije. Danas, liciderska srca predstavljaju jedan od zvaničnih simbola po kojima je Vrnjačka Banja prepoznatljiva.
Rezervišite smeštaj u Vrnjačkoj Banji u Stella Apartmanima, i podarite svojoj voljenoj osobi licidersko srce kao znak ljubavi i pažnje.